Dr. sci. Halid Sadiković o Kapetanovića dvorcu piše:“Dvorac je sagrađen, vjerojatno,poslije ukidanja dizdara i kapetana 1835. godine,kad je nastalo razdoblje relativnog mira na granici,a možda i ranije. Građen je na dva kata, s kamerijom (balkonom) na kojoj je stajao napis „Moj dvorac“. Dvorac je imao pet ulaznih vrata, 80 prozora, 22 sobe, a u 11 soba hamame i uz njih ugrađene zemljane peći. Bakreni kazani neprekidno su bili puni tople vode, pa su se tako grijele i sobe i mramorni hamami. Jedan hodnik je bio dug 24 m, a uz njega su postojale dvorane za sastanke, vijećenja (divanhane 9, trpezarija i pomoćne prostorije. Drugi kat dvorca bio je izuzetno lijepo građen s dva „ćoška“,desni i lijevi, s osam prozora u arapskom stilu, kao u džamijama. Osobito su lijepo bile izrađene šiše ćoškova. Pored raznovrsnih umjetničkih crteža na šišama su bile urezane mudre rečenice iz Kurana i po dvije sultanske ture (sultanska grba). Sarajevski slikar Salih Ćeremidija izradio je na zidovima freske živih boja s pticama, maslinama, lozom, grožđem, limunovima i narančama“ (Opširnije: Iz prošlosti Ljubuškog, str. 61).
Eh,da su Bog*do svi bosanskohercegovački begovi bili kao vitinski Kapetanovići,onda bi bošnjačka nacija bila u svom razvitku ravna onim nacijama sa kojima živi stoljećima.
Dok su drugi begovi čuvali kafane,hareme žena,kupleraje Pešte, Beča, Budima... vitinski Kapetanovići su se bavili „narodnim blagom“, “istočnim blagom“, idejom bošnjaštva, novinstvom i časopisima, zaštiti svojih kmetova druge religije i nacije, pisali poeziju, drame, putopise, bili odlikovani od strane Papstva a njihovi nasljednici bavili se znanošću i postajali uvaženi članovi društva bez obzira koji je bio društveno-politički sustav. Vrijednost je uvijek vrijednost! Tako je i danas.
„Moj dvorac“ je djelo begova Kapetanovića kao i ostala djela koja su dali i daju u različitim oblicima života!
Može nam služiti na čast što su naši preci živjeli u vrijeme njihovih života pa o tome možemo svjedočiti istinito i nepristrasno.
Kemal Mahić/ljubusaci.com
