Naime, godine 1982., na tom otočiću otvoren je prijamni centar kroz koji su prolazili novi useljenici u Sjedinjene Američke Države. Kroz ta uska "Zlatna vrata" prošlo je preko 22 milijuna useljenika, putnika i članova posada. Premda su uredi na Ellis Islandu službeno zatvoreni 1954. godine, praktično je on prestao biti mjesto procesuiranja useljenika već 1942., kad je Amerika drastično smanjila i ograničila broj imigranata. Broj useljenika je dosegao vrhunac 1907. godine, kada je kroz urede Ellis Islanda prošlo oko milijun i dvjesto pedeset tisuća novodošlih osoba. U taj broj spada i oko 700 Ljubušaka čija se imena nalaze u knjizi Iseljeništvo općine Ljubuški.
Prikaz obuhvaća sela današnje općine Lubuški,a ne tadašnjeg ljubuškog kotara, u kojem su bila i mnoga druga okolna sela. Za jedan broj ljudi je zabilježeno u knjigama na Ellis Islandu da dolaze iz Ljubuškog, ali su očito iz sela izvan granica današnje općine, kao npr. iz Tihaljine i Drinovaca. Ali, to su iznimke koje ne mijenjaju sliku tadašnjeg masovnog iseljavanja iz općine. Također se kaže da je "iz Ljubuškog" i jedan broj ljudi za koje se po prezimenima može vidjeti da su iz ljubuških sela. U tom popisu su svrstani kao da su iz naselja Ljubuški jer ne bi bilo prikladno nagađati iz kojih su sela. U nekim slučajevima, za istu osobu u jednoj rubrici u dokumentima se veli da je "iz Ljubuškog", a u drugoj da je iz jednog od ljubuških sela. Ti su uvršteni u popis dotičnog sela.
Nadalje, treba imati na umu da su na Ellis Islandu popis radili ljudi koji nisu poznavali jezike došljaka, u ovom slučaju hrvatski jezik. Zato su im se i nehotice potkrale razne pogreške u pisanju podataka. Također, prijepis tih originalnih dokumenata za internet su radile osobe kojima su imena, prezimena i mjesta rođenja useljenika potpuno strana, pa su napravili bezbroj pogrešaka. Nastojalo se doći do preslika izvornika i vidjeti može li se točno pročitati ime i prezime, ali u mnogo slučajeva to nije bilo moguće.
Preuzeto iz knjige: Iseljeništvo općine Ljubuški
Bolji Ljubuški
