Osim hercega Stjepana Vukčića Kosače i njegovih sinova, ističu se u 15. st. velikaši Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići. U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 15. veljače 1435.: P(ro) fr(atr)ib(us) de Gliubussa p(ondus) salis. Captu(m) fuit: q(uod) officiales gabelle Narenti dare dono facere debeant in Narente fr(atr)ib(us) de Gliubussa modiu(m) unu(m) salis ad m(en)sura(m) grossa(m). [Za franjevce u Ljubuškom veliki sud soli. Bilo je odlučeno što moraju učiniti službenici carinarnice u Drivima: Dati na dar u Drivima franjevcima u Ljubuškom jedan veliki modij soli].
Zna se da je imao podgrađe i crkvu, vjerojatno na predjelu Crkvina oko današnje crkve sv. Kate u središtu grada, gdje je pronađena kamena nadgrobna ploča. Visoka kamena kula bila je opasana obrambenim zidovima, mjestimice debelim do metar i pol. Ljubuški je pao u osmanske ruke vjerojatno 1472., ubrzo nakon pada Počitelja. Osmanlije su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i blizu tvrđave podigli džamiju, čiji je graditelj 1558. bio konvertit Nesuh-aga Vučjaković. Ljubuška tvrđava imala je žitnicu, vodospremnik, zatvor, zapovjednikov stan, te u blizini nastambe za vojnu posadu. Grad su u 17. st. popravljali dubrovački majstori. Početkom 19. st. izgubio je vojni značaj i ubrzo je počeo propadati.
Na 266. str. zaključaka Maloga vijeća piše (na srednjovjekovnomu latinskom, s tipičnim pokratama): P(ro) fr(atr)ib(us) de Gliubussa p(ondus) salis. Captu(m) fuit: q(uod) officiales gabelle Narenti dare dono facere debeant in Narente fr(atr)ib(us) de Gliubussa modiu(m) unu(m) salis ad m(en)sura(m) grossa(m). U prijevodu: Za franjevce u Ljubuškom veliki sud soli. Bilo je odlučeno što moraju učiniti službenici carinarnice u Drivima: Dati na dar u Drivima franjevcima u Ljubuškom jedan veliki modij soli. Odluka je datirana 15. veljače 1435. godine.
cropedia.info
