Maleni, da si dočekao da budeš velik, svi bi znali u koliko se budiš, a kad kući vraćaš, imaš li posla, kolika ti je plaća, đe je trošiš, s kim se ševiš, koga ćeš da ženiš i koliko djece je potrebno da napraviš kako bi opravdao muda koja u gaćama nosiš i natalitet naroda iz kojeg dolaziš. U slučaju da eventualno ne možete dobiti dijete znat će svi od kave do kave do koga je, jel do tebe ili nje, čija je bruka, kojem doktoru idete, šta pijete i poduzimate, šegačit će se s vašom tugom i podsmijehivati zdušno. Ti to nećeš dočekati jer su te oni nesretnici koji su nažalost mogli imati dijete, ubili svojim rukama, nakon višegodišnjeg nasilja. Nasilja čije krike nitko nije čuo.
Maleni, da si mogao još koju godinu proživjeti uz sestru, vidio bi kako bi svi znali kad je dobila menstruaciju, s kojim je frajerom u vezi i kakav donji veš iznese na štrik da se suši, mahalali bi joj tange po tri tjedna uz sarmu, pamtili bi kad je koji kući dovozi, koja je registracija i godina proizvodnje automobila iz kojeg izlazi. A da je živjela s kretenom koji na njoj razbija setove tanjura, da je viđaju svako jutro s masnicama i slušaju vapaje u noći, šutjeli bi ko pičke i pričali bi ti kako je se fino udala, duša draga. Institucije dakako ne bi imale šta tražiti u toj bajci.
Maleni, znaš li koliko majki u ovom trenu leži u bolnici i čuva trudnoću plašeći se i najmanjeg pokreta do wc-a, da ne bi ugrozile život svog još nerođenog anđela? Ja znam, vidjela sam im borbu i inat i prkos. Znaš li koliko divnih majki sanja o plusu na testu za trudnoću, koliko čezne da ih samo konačno nazovu iz službe za socijalni rad odobravajući im posvojenje jednog para tužnih, dječjih očiju? Takvima će nadležne institucije krv na slamku popiti, prolazit će testiranja kao da sudjeluju u lansiranju nove rakete u Svemir i kakva god bude odluka, na kraju će komšiluk s njima ispirati žvaljava usta.
One što tebe udaviše, nitko nije posebno provjeravao. Dok su te šamarali, komšiluk je šutio. Pardon, evo čitam upravo u medijima, prijavili su ti obitelj jer je krala struju. To što su tebi ukrali život iz majušnih grudi, to je manje važno. Bolje da propadne život umjesto Elektroprivrede, komšilučkih običaja i olajavanja.
Maleni, možda ti se to ne čini sada tako, ali znam da si sretan što ovo ne moraš više gledati. Kunem ti se da nismo uvijek ovakvi bili. Pozdravi nam sve naše malce gore u dječjem raju. To je još jedini raj u kojeg vjerujem. Sad odvijte muziku do daske, ljubite se i plešite. Ne mogu vam više ništa, ni ljudi, ni komšiluk.
Facebook - Martina Mlinarević Sopta
