"Život je zadaća. O ispunjenju te zadaće ovisi hoćeš li biti sretan u životu ili će tvoj život biti promašaj. Darovan ti je ovaj dan koji je pred tobom. On ti je dobra prilika. Što ćeš s njime učiniti?

Na montiranome komunističkom procesu blaženi je kardinal Alojzije Stepinac na optužbe odgovorio: „Moja je savjest mirna!“

Te riječi koje odzvanjaju desetljećima Stepinac je iznio svoju obranu jasno želeći poručiti da se ne želi opravdavati sinovima ovoga svijeta, nego mu je najvažnije da Bog, koji je glas savjesti, zna što je istina. Isus je slično postupio pred Pilatom kad nije želi izricati obranu pred onima koji ne mogu shvatiti duhovnu dimenziju života. Stepinac je dakle glasno očitovao Isusov savjet kako se ne treba bojati onih koji tijelo ubijaju, ali duši ne mogu nauditi.

Tako se često čuje: Dok molim, odjednom mi dođu bestidne i ružne misli. U nesnalaženju i strahu, pitam se zašto. Najbolji bi savjet bio: ostati posve miran i ne uzrujavati se.

Danas je tvoj najsretniji dan u životu. Dan kada će ti se dogoditi čudo koje sanjaš. Dobiti ćeš dokaz za kojim toliko dugo čezneš, dokaz koji ti je toliko potreban da bi ojačao svoju vjeru u postojanje Isusa. Ovo je dan kada će se tvoja krila napokon raširiti i vinuti se nebom do zvijezda.

Ulazak u razdoblje ozbiljnije priprave za Uskrs. Kao da priprema za Uskrs ikad može prestati. Jer mi smo, kao vjernici Uskrsa.

"Slušaš li mater i ćaću?", rečenica koju smo mi svi bezbroj puta čuli dok smo bili mali. I stvarno kao djeca nismo puno o tome razmišljali, valjda se nekako to podrazumijevalo da slušaš roditelje, ne znaš za drukčije - dašta ćeš nego ih slušati.

Maleni, da si razvalio muziku do daske pozvali bi ti policiju. Negdje u zapisniku bi garant stajalo da puštaš drogu na zvučnike. Da si doveo veselu ekipu za svoj osamnaesti rođendan kući i da si prvu curu s dekolteom poljubio na balkonu uz Azru polupijan, sve bi vas problematične odvela drotovska marica. Ali ti nećeš imati osamnaesti rođendan jer si zadavljen u četvrtoj godini u Hadžićima. Rukama očuha, majke, bake i djeda. Tišinom komšiluka koji ništa ne zna. Nereagiranjem institucija.

Previše je zlobe u današnjem svijetu. Ljudi koji imaju u sebi zrno soli to osjećaju, umorni su od nečistoća, traže nešto čisto, čovječno, duboko...kad se izvori vode onečiste, svi pate, i sanjaju o bistrim brzacima, a oni su uglavnom u visovima, u netaknutim predjelima do kojih se treba uspeti.