Koliko smo propustili učiniti dobra do sada odgađajući to za kasnije i opravdavajući se kako trenutno ne možemo, pa smo umorni ili nam se ne da...
Zacijelo, svaki čovjek teži za mudrošću. Mnogi smatraju sebe mudrima. Tako grčka narodna poslovica kaže: „Na tisuće glupih, dolazi jedan mudar i stotine koji sebe smatraju mudrima“. Veliki učitelji su poučavali kako doći do mudrosti. Jedan je rekao da tri puta vode do mudrosti: 1. razmišljanje ono je najplemenitije, 2. odgajanje ono je najlakše i 3. iskustvo ono je najugodnije!
Mnoge žene govore: “Ja ću nositi ono što ja želim, a ako muškarac s tim ima problem, to je onda samo njegov problem.”
Ne doživljavaj ovo kao klasičnu priču. Ovo što trenutno čitaš ja bih ti pričao da si sad ovdje preda mnom. No, nisi. Čitaš ovo u nekom sasvim drugom vremenu, na nekom sasvim drugom mjestu. Poanta? Koliko god ovo bila priča o meni, itekako ima veze s tobom.
Možda će se nekome moje riječi učiniti fundamentalističke i promatrat će me kao fanatika ekstremne vjerske desnice. No, to je samo dokaz da smo se pretvorili u ljude koji po svaku cijenu nastoje udovoljiti sebi i da sve što nas upućuje u drugom smjeru izgleda besmisleno.
Kako započeti još jednu kolumnu? Čita li je uopće netko? Vidim, ima nešto lajkova na fejsbuku. Da, zanimljivo u kakvom svijetu živimo. Vrijedi samo palac gore. Čak ni ne postoji palac dolje!
Narod osiromašen, iscrpljen imao je možda egzistencijalne motive kada je krenuo u bunt. Političari su dva dana bili u mišjim rupama. Potom su krenuli u ofenzivu, jeftino političko kokošarenje. Tko će preuzeti zasluge, tko će koga optužiti ili tko će biti, još gore, na čelu promjena.